Kako je to bilo...

Uzbudljiva lepota leptira me je privlacila od 10-te godine mog zivota. Bio sam fasciniran njihovim bojama, raznolikoscu primeraka i oblika njihovih blistavo kolorisanih krila.

Nakon nekog vremena, shvatio sam da su to najlepsa bica u Prirodi, te sam poceo da ih sakupljam, naucio kako sa njima da postupam, da ih sacuvam u trouglastoj papirnoj vreci i po omeksavanju u vlaznom prostoru da otvorim njihova krila, postavim ih u pravilan polozaj i posle susenja smestim u ram.

Ovaj proces je vrlo osetljiv jer su leptiri izrazito nezni prilikom rukovanja njima. Ipak, moja kolekcija se umnozavala vise od 60 godina i sada sadrzi vise od 1200 razlicitih vrsta.

U okviru ovih aktivnosti mnogo sam putovao i upoznavao se sa tehnikama ocuvanja i konzervisanja leptira, ali sam shvatio da nisu efikasne (razliciti nacini zastite od infekcija i malih parazita). Zbog toga sam izumeo specijalnu tehniku izrade ramova sa duplim staklom. Time sam omogucio ocuvanje leptira za period duzi od 60 godina!

Interesantno je da se mozemo diviti ovim stvorenjima neopisive lepote, a tuzno je da prakticno nista ne znamo o njihovoj istoriji!

Krv im je hladna. Nemaju srce koje bi pumpalo zivotnu tecnost kroz telo, koriste kapilarni fenomen gde je precnik sudova koji transportuju tecnost ogranicen. Najvece telo leptira ne moze biti vece od naseg malog prsta. I to je tako hiljadu milenijuma u proslosti i sada.

Svakodnevno naucnici otkrivaju u prirodi bezbroj vrsta bica koja su zivela u proslosti, ali nazalost nema ostataka leptira! Tako su nezni da nestaju i raspadaju se posle smrti.

Cinjenice

G-din Ristic J. Miodrag, profesor matematike i elektrotehnicki inzenjer je studirao cistu matematiku na Prirodno-matematickom fakultetu Univerziteta u Beogradu, u bivsoj Jugoslaviji, a elektrotehniku na Visokoj tehnickoj skoli u Becu, u Austriji.

G-din Ristic je radio na problemima unutrasnje i spoljasnje balistike, a bio je i predavac ekserimentalne balistike na Visokoj tehnickoj skoli Univerziteta u Beogradu.

Napisao je knjigu “Merenja u eksperimentalnoj balistici”.

Na Institutut “Nikola Tesla” u Beogradu je proracunavao i konstruisao elektricne filter za visekanalske telephone.

Osnovao je i vodio prvi kompjuterski centar u Beogradu, u “Energoprojektu” gde je formirao i instruisao veliki broj programera i sistemskih analiticara.

Do kraja svog radnog veka radio je na problemima avio naoruzanja za “Francuski biro aeronautickih materijala” Francuskog Ministarstva odbrane.

 
       
 
   
     
info2